Lošinj

[tagline_box backgroundcolor=”rgba(255, 255, 255, 0.7)” shadow=”no” border=”1px” bordercolor=”#e5e4e4″ highlightposition=”” link=”http://themeforest.net/item/avada-responsive-multipurpose-theme/2833226?ref=ThemeFusion” linktarget=”” button=”” title=”Zanima li vas kamena baština Lošinja?” description=”Projektni partneri pripremaju detaljnije informacije o mjestima gdje možete pogledati kamenu baštinuotoka Lošinja s naglaskom na suhozidima – različitim tehnikama gradnje i namjeni suhozida. “][/tagline_box]

 

Kako na otoku nema stalnih vodnih tokova, kao uvjet preživljavanja bilo je potrebno osigurati opskrbu vodom. Na krškim terenima pronalazila su se manja udubljenja u koja se skupljala kišnica. Na dno udubljenja nabijala se ilovača tako da je lokva bila nepropusna. Zajedničke- komunske lokvi – gradilo je cijelo selo pa su svi mogli koristiti vodu. Svi su također sudjelovali i u održavanju-čišćenju lokvi.
Lokve su se razlikovale po namjeni. Neke su bile namijenjene isključivo ljudskoj uporabi, druge su služile za namirenje ostalih potreba kao što je pranje rublja, prskanje vinograda, a treće, najbrojnije, služile su za napajanje stoke na pašnjacima.
Lokve na pašnjačkim terenima zajedničko su vlasništvo svih pašnjačkih parcela, a svaka parcela imala je pristup do vode ograđen suhozidom –derit. Širina pristupa ovisila je o veličini lokve i o broju parcela pa su neke lokve imale tek po koji metar široke pristupe (primjer pristupa lokvi sa različitih parcela ograđen suhozidima je i lokva “Pogana”).